Ova ostrya iskopana je prije dvije sezone. Raste snažno i vrlo dobro. Prva fotografija je nakon što su uklonjene grane, ovogodišnji izbojci koji su narasli metar i više u duljinu. Kako bi uopće bilo moguće vidjeti deblo, morao sam ukloniti barem dio tih prenaraslih grana, koje su međutim protekle dvije godine odradile svoju hranidbenu funkciju dovoljno. Deblo ima izrazit karakter i teksturu.
Naglašavam da krajnji rezultat ovog prvog-inicijalnog oblikovanja nije onakav kakav bi trebao biti, to jest kakav će biti na proljeće. Sve-SVE grane će biti rezane barem za polovinu ili dvije trećine kraće kako bi se drvo i ramifikacija krošnje počeli graditi iznutra prema van. Sada je pred zimu i nije potrebno raditi daljnja radikalnija orezivanja. Drvo će imati winter protection čim temperature padnu prema nuli. To je zbog ekstenzivnog ožicavanja čime je tkivo grana sigurno osjetljivije na smrzavanje. Sada su grane ostavljene duže kako bi se završila "slika" i kako bi bilo lakše dočarati nekakav krajnji izgled ili barem viziju krajnjeg izgleda. Kada ostrya počne pupati u proljeće, sve ove grane biti će odmah bitno skraćene. Za sada ovako. Planiram da će drvo biti prezentabilno za već dvije do tri godine. Raste vrlo brzo. Slijedeće sezone neće biti presađeno i biti će intenzivno hranjeno. Od proljeća ove godine je u mješavini 90% tenisita i ostatak treseta.
Moji prijatelji, uvijek spremni pomoći.
A ovo je posebna "majstorska" faca na djelu, u punoj koncentraciji.
Bilo nam je dobro i dobro smo se zabavljali. To je uostalom i dobar dio čarolije ovoga posla. Priroda, drveće, prijatelji, smijeh, mašta, planine, horizont, bistre vode...sve što čini život vrijednim življenja.
