Picea S-1 prorijeđene krošnje

Krošnja je još malo prorijeđena. Za finalni dizajn biti će korisno samo par grana, dakle možda desetina sada postojećih. Za sada neka drvo raste 2-3 godine u miru. Ovo mi je najdraža picea ove godine


Prekrasna kora.

Piceae su stigle doma

Ovo drvo s kutijom i supstratom u koji je posađeno ima oko 80 do 100 kila. U posudu je kod sadnje dvije vreće od 50 litara pumice, vreća tenisita od 20kg i pola vreće cca 20 litara treseta.

Čajkov pobjednički ples

Nakon uspješnog kopanja drveća postoji jedan ples, svojevrsna koreografija koju je potrebno izvesti kako bi i slijedeća kopanja bila jednako uspješna. U demonstraciji našeg kolege G.Č. osnovni pokreti koreografije izgledaju ovako:

Uz dovoljno vježbe, ples će postati spontan i teći će neprekinuto, trajati može i desetak minuta ukoliko ga izvode iskusniji kopači-plesači. Ples se pleše na cesti, nasred ceste ogoljenog gornjeg dijela tijela (za vrijeme fotografiranja ovih fotografija puhala je olujna bura, temperatura +5). Neiskusni početnici, nemojte ovo pokušavati bez nadzora odraslih ili iskusnijih članova kopačkih skupina, moguće je ozlijediti se.
Pobjednički pijev...aaaalllalijahuooooooooooiim...., jedan od najtežih elemenata...

Idem ja...gotovo je...drva su u autu...
Zzzzzimmma je...ipak...

Potrebno je napomenuti da je G.Č. iskusan kopač i plesač. Stoga je vjerojatno da neiskusniji članovi kopačkih skupina neće pokušavati ovakve napredne elemente koreografije. Treba polako učiti i graditi iskustvo. Na slikama su profesionalci.

Čajko The Psycho...The fotographer

Čajko, naš službeni fotograf ekipe "Ž" . Neponovljivo kadriranje i potpuna požrtvovnost poslu. Slika govori tisuću riječi.

Doručak na terenu, u zaklonu od bure

Picea abies yamadori izlet

Kiša je u petak navečer počela curiti ko iz kabla. I, sve u svemu, činilo se da će to biti jedan mokar izlet. Krećemo u 7.00 ujutro. I dalje pada. Neminovno je, bit ćemo mokri do kože. I znam da nitko "normalan" ne bi odlazio na planinu po ovom vremenu. Pa...to znači da je sve na mjestu. I onako ne pripadamo u to društvo. Ipak se ide. Piceae zovu. Sad je sezona. To je jače od kiše. I, uostalom, dobro je biti lud. Osjećaj je poseban.

Kad tamo, od kiše ništa. Osvanuo lijep i sunčan dan. Doduše bura puše i prilično je hladno, ali...duga je tu. Ajmo kopat.


Startna fotka...obučeni ko usred zime, kape obvezatne, čajkomlati naravno...hladno je sto na sat, ugrijat ćemo se kopajući.

Evo zvijerke, ulovljena je. Nebari izvrstan...oko 30-40cm. Teško je išla van. Sva trojica smo morali upregnuti. I eto, više nije zima. Štoviše, skidaju se veste, kape...

I profesor je pronašao nešto...

I ovo je veeeeelikooo...

Picea abies

"Gore" ima i prekrasnih picea. Meni se svidjela ova. Prilično je velika i snažna, nebari je na ovim slikama ispod površine tla u posudi. Širine oko 25-30cm. Ima puno gustih grana koje već rastu pod kutem prema dolje u odnosu na deblo. Deblo je kvrgavo i nepravilnog obujma. Neće biti problem izabrati grane jer ih ima previše. Za sada će drvo samo biti na miru i malo rasti.

Big pinus mugo

I evo što smo iskopali, to jest, što je moj prijatelj pronašao. Mugo je fantastičan, neopisivo dobar, vrhunski materijal. Mislim da je ovo najbolji mugo što sam vidio da je iskopan na ovim našim prostorima. Oooogroman je. Ima prilično korijena tako da vjerujemo u uspijeh.
Možda će se steći dojam da se ovakav primjerak tražio satima i danima?! Ma neee. Kad smo se popeli gore, bilo je tako zima da nam se uopće nije dalo puni hodat. Tražili smo jedno 45 minuta na potezu 100x50metara u zavjetrini. I eto...mugo.




Ovdje se radi drveni box za veliko drvo.

Njegova ekscelencija, big mugo.

Moj je dojam da "tamo gore" ima ovakvog materijala koliko treba. Možda i boljega, ako to još uopće postoji.