Ukratko
Provodna tkiva biljaka su traheje i traheide. To su cijevi koje provode vodu apsorbiranu korijenskim sustavom do svih dijelova biljke. One su građene od mrtvih izduženih stanica odrvenjelih stijenki.Traheide su glavni provodni elementi kod golosjemenjača (crnogorica), a traheje kod kritosjemenjača (bjelogorične biljke). Traheide su provodni elementi koji su raspoređeni i funkcionalni u cijelom deblu biljke, zbog toga za biljku (npr.bor) nije smrtno ukoliko je cijelu 'izdubimo ili izdrilamo', a ostavimo sam mali dio kore. Kod bjelogoričnih vrsta bi takav čin bio s kobnim posljedicama. U kritosjemenjača (bjelogorice) postoji nekoliko različitih rasporeda i funkcioniranja provodnih elemenata. Tako su kod jednih provodni elementi osposobljeni za provođenje vode preko čitavog goda te su u funkciji deset ili više godina (kao i kod crnogorice) npr. Acer, Aesculus, Alnus, Fagus, Populus, Salix, Tilia; dok su kod drugih provodni elementi (traheje) ograničeni na rano drvo (drvo koje nastaje u proljeće) te su samo elementi za provodnju vode u najmlađem godu u izravnoj vezi s listovima tog vegetacijskog razdoblja (Castanea, Fraxinus, Quercus, Robinia, Ulmus).
Zašto se to događa? Prodorom zraka u traheju nastaje mjehurić i ona postaje funkcionalno nesposobna te više ne može provoditi vodu. Takva traheja ireverzibilno (nepovratno) prestaje raditi. Traheide funkcioniraju drugačije te mogu izolirati mjehurić zraka ograđivanjem. U hrastova velike traheje funkcioniraju samo tijekom jednog vegetacijskog razdoblja. Početkom novog razdoblja (u proljeće) kambij mora nanovo izgraditi čitav sistem provođenja vode. To je jedan od razloga zašto hrastovi u proljeće tako kasno tjeraju. Naravno i jedan od razloga zašto je tako velika smrtnost novoizvađenih hrastova. Naime, ukoliko hrast izvadimo u proljeće prije nego su se pupovi otvorili vrlo vjerojatno smo izvadili hrast prije nego li je on izgradio novi provodni sustav. Na taj način izravno smo onemogućili protok vode prema listovima tog vegetacijskog razdoblja, odnosno ubili smo biljku. Bez obzira koliko zalijevali biljku, ne postoji način da ona tu vodu dopremi do udaljenih dijelova i mjesta novoga rasta. Nešto malo vode koju će uspjeti dobiti listovi bit će iz traheja kasnog drva (one traheje koje su nastaje u ljeto) no one nisu dostatne (imaju uzak lumen, mali promjer) niti za preživljavanje postojećih, a kamoli za stvaranje novih listova.
Zaključak: Hrastove treba vaditi ili neposredno-NEPOSREDNO prije otvaranja pupova ili kad su već formirani mladi listovi. Ova teorija je u skladu s iskustvima da je bolji uspjeh preživljavanja hrastova koji su izvađeni u ljeto od onih koji su izvađeni u rano proljeće. Možda bi ljetna presadnja uz defolijaciju bila rješenje!?
No comments:
Post a Comment