Picea abies

"Gore" ima i prekrasnih picea. Meni se svidjela ova. Prilično je velika i snažna, nebari je na ovim slikama ispod površine tla u posudi. Širine oko 25-30cm. Ima puno gustih grana koje već rastu pod kutem prema dolje u odnosu na deblo. Deblo je kvrgavo i nepravilnog obujma. Neće biti problem izabrati grane jer ih ima previše. Za sada će drvo samo biti na miru i malo rasti.

Big pinus mugo

I evo što smo iskopali, to jest, što je moj prijatelj pronašao. Mugo je fantastičan, neopisivo dobar, vrhunski materijal. Mislim da je ovo najbolji mugo što sam vidio da je iskopan na ovim našim prostorima. Oooogroman je. Ima prilično korijena tako da vjerujemo u uspijeh.
Možda će se steći dojam da se ovakav primjerak tražio satima i danima?! Ma neee. Kad smo se popeli gore, bilo je tako zima da nam se uopće nije dalo puni hodat. Tražili smo jedno 45 minuta na potezu 100x50metara u zavjetrini. I eto...mugo.




Ovdje se radi drveni box za veliko drvo.

Njegova ekscelencija, big mugo.

Moj je dojam da "tamo gore" ima ovakvog materijala koliko treba. Možda i boljega, ako to još uopće postoji.

Pinus mugo iliti ima li kod nas dobrog materijala!!!???

Nadmorska visina 1470m. Prestaje bukova šuma. Otvara se pogled na livade široko otvorene vjetru i suncu. A hladnog vjetra tu ima koliko treba. Smrzli smo se. Još se danas ne mogu ugrijat.
Tu caruje pinus mugo i picea abies. Nepregledna prostranstva pinusa i picea.

Imamo li mi materijala kao naši susjedi, materijala te kvalitete..... pogledajte slijedeći post. Već će i ove slike dati odgovor, ali, pogledajte slijedeći post.

Quercus pubescens-Hrast medunac, lokacija "O-pv"

Danas je bio izuzetno uspješan izlet. Kratak ali uspješan. I moja predviđanja su se ostvarila. U proljeće ove godine dok smo buraz i ja vozili bajkove vidio sam ove padine prekrivene hrastovima. I to pubescensima. Trebalo se vratiti i popeti gore da bi se detaljnije izvidila situacija, kakvih to drva ima tamo. Još je i Duda pretražila literaturu. Greške nije trebalo biti. Tu moraju rasti pubescensi vrlo slično kao i na lokaciji "Ž". I ekspozicija padine je ista: Zapad-jugozapad, konzistencija tla također ista.
Danas smo se poverali tamo gore. Nadmorska visina je cca 700 metara. Hrastovi su fantastični. Kao i uvijek, gore na planini sam bio oduševljen drvećem, kada sam gledao na kompu slike, teško je prenijeti dojam, nisu mi ni približno tako dobre, niti mi drveće izgleda tako impresivno. A ovo drveće stvarno izgleda impresivno u prirodi. U proljeće će mnogi ovi primjerci "ići van" i nać puta do našeg vrta. Malo me strah prijenosa do automobila. Staza je uska, drva ćr biti teška. Sigurno trebaju dvojica snažnih po drvetu. Kada se iskopaju. neće biti manje nego 60 ili 80 kila po komadu. A to treba do auta doteglit.

Ovo drvo me osvojilo već s ove udaljenosti. Samo desno uz stazu...

Raspon krošnje je oko metar, metar i pol. Izviijeno je u svim mogućim petljama i smjerovima. Ne vidi se dobro na slici.

Cijelo vrijeme ga gledam i mislim si...ko će te donijet do auta...polomit ćemo se. Jer, ovaj je veći od svih do sada.

Malčice dalje, još jedan, još možda i bolji...preogroman je i prelijep. Gusta i zdrava krošnja. Puca od zdravlja. I taj ide doma. U vrt.

Ruka i staro, raspucalo, kvrgavo deblo.

Ima i manjih primjeraka. Sasvim su zgodni.

A pejzaž je krasan. Prava idila ranojesenskog poslijepodneva. Tko će dočekati proljeće...toliko toga za kopati...

Zato, da ubijemo tugu i čekanje, sutra se rano ustaje, idemo na mugače. Lokacija "S-P". Ak nekaj nađemo, to će se kopat odmah. Još nije kasno.

Moji frendovi su face

Donček

Čajac, Master of bonsai

Profesor Mario, ili samo Profesor. Odmah se zna na koga se misli.

Neka nova tehnološka rješenja za češljanje terena i detekciju yamadorija

Profesor Mario, ne bio on lijen i ne bio on On, smislio je još jedno sredstvo za pretraživanje terena i vađenje yamadorija. Sanaga hidraulike...nezamjenjivo. Ekologija...garantirana. Katalizator...naravno.

Šumo, oprosti nam.

Evo, ekipa Ž u punom sastavu.