Danas smo se poverali tamo gore. Nadmorska visina je cca 700 metara. Hrastovi su fantastični. Kao i uvijek, gore na planini sam bio oduševljen drvećem, kada sam gledao na kompu slike, teško je prenijeti dojam, nisu mi ni približno tako dobre, niti mi drveće izgleda tako impresivno. A ovo drveće stvarno izgleda impresivno u prirodi. U proljeće će mnogi ovi primjerci "ići van" i nać puta do našeg vrta. Malo me strah prijenosa do automobila. Staza je uska, drva ćr biti teška. Sigurno trebaju dvojica snažnih po drvetu. Kada se iskopaju. neće biti manje nego 60 ili 80 kila po komadu. A to treba do auta doteglit.
Ovo drvo me osvojilo već s ove udaljenosti. Samo desno uz stazu...
Raspon krošnje je oko metar, metar i pol. Izviijeno je u svim mogućim petljama i smjerovima. Ne vidi se dobro na slici.
Cijelo vrijeme ga gledam i mislim si...ko će te donijet do auta...polomit ćemo se. Jer, ovaj je veći od svih do sada.
Malčice dalje, još jedan, još možda i bolji...preogroman je i prelijep. Gusta i zdrava krošnja. Puca od zdravlja. I taj ide doma. U vrt.
Ruka i staro, raspucalo, kvrgavo deblo.
Ima i manjih primjeraka. Sasvim su zgodni.
A pejzaž je krasan. Prava idila ranojesenskog poslijepodneva. Tko će dočekati proljeće...toliko toga za kopati...
Zato, da ubijemo tugu i čekanje, sutra se rano ustaje, idemo na mugače. Lokacija "S-P". Ak nekaj nađemo, to će se kopat odmah. Još nije kasno.
No comments:
Post a Comment