Carpinus orientalis yamadori V

This is one new Carpinus orientalis. It grows on a flat rock and all roots grow on the surface of the rock down towards the ground and in the soil. That makes the nebari very interesting. Although, nebari is one sided but it's very flat. So, in the future, the tree can be planted lieing down on the ground with that side that has no nebari. Or a rock can be put where there is no nebari. From the front view, the surface roots are beautiful and spectacular.
The tree on a flat rock.

The tree lifted from the ground. All the roots grow in one direction...down the rock face. There were two big roots from the back side of the rock, and when that roots were cut off, the tree was free.

On this picture you can see a dense mat of roots wich were growing in a very flat space on the rock surface, almost like a bonsai pot. You can also see the cuts of two big roots that were growing on the back side of the stone.

This tree was not so heavy. And the car is near... :)

The Frog

This frog is one of the guardians of my garden. Now, in winter, he is seldom seen because he likes warmer months. I cought him sneeking around the garden and I took this picture.
Farewell froggie, see you when the snows pass and the trees start blooming!

Carpinus orientalis yamadori III & IV

So, this is the Animal still captured in stone. And this is the beginning of one hard bloody dig.
Nebari and lower part of the trunk are still under the rocks and stones.


After cca 2 hours 45 min. It's over. The monster is free. This is impossible for one man. I believe that for the task that big needs two to three strong men. Thank you my friends Mario and Chajko The Psycho.

This is the second one, much smaler one but still very nice.
"Come on, shoot the damn picture, I cannot hold it any more!!!"

Nice C. orientalis clump. Beautiful bark. Same evening before potting the trees.




This one is big. Maybe the biggest orientalis this year. Nebari is app 50-60cm wide. The tree is a natural Ishitsuki ( root over rock style), and the rock between the roots was impossible to remove. But, the tree is even more beautiful with the stone in his nebari. So we didn't force it out. That was three hours dig and it was very hard to brake the rocks. Thanks to my friends we did it. In these pictures, the tree has white dust on the bark as a consequence of breaking rocks.

This is a very big tree.

Neki stari igrači...

Krešica

GP

Zoki Pavlov

Carpinus orientalis yamadori collecting

Kako je na kontinentu još hladno, a Ž ekipa teško trpi vrijeme bez kopanja i traženja novih potencijalnih yamadori nalaza, postoji jedno rješenje. Ako toplo vrijeme ne može k tebi, možeš uvijek ti k toplom vremenu. Dakle, rješenje je otići kopat na more i zaštititi biljke od hladnoće kad ih dovezeš na kontinent. Carpinus orientalis je dovoljno primamljiv kako bi bio vrijedan takvih podviga. Evo što je pronađeno...za sada.


Inland, it is still very cold. But at the seaside it is possible to dig trees in T-shirts. So if you cannot stand waiting for the warmer weather on the continent, one can go on the coast where some wonderful yamadori or prebonsai species can be found. Carpinus orientalis is one of the best!!! Collecting season has started, we have so much work to do...!!!Some of our new material...
Carpinus orientalis naturally grows in clump or raft style, and I think that can be used to the advantage of creating beautiful, natural, spontaneous bonsai. Raft and clump are some of my favourite styles. And Carpinus orientalis, bark and leaves colour and ramification is second to none.

Šljive i motorne pile: Prunus domestica-šljiva

Nekada je najljepše raditi na drvima za koja ti nije previše stalo. To jest, nije ti stalo uopće. Štoviše, godinama si mislio da to drvo, negdje u kutu vrta treba baciti preko ograde. Samo zauzima mjesto i smeta. To drvo ne zalijevaš, tek kada mlaz vode slučajno prođe preko njega, i ne gnojiš. Naravno. Gnojivo je skupo i dragocjeno. Rezervirano samo za drvene mezimce posebnog statusa i svijetle budućnosti.
Priča o šljivi: Dudin tata zove na vikendicu za vikend-roštilj. Sve se događa u ljeto 2006. godine. Kaže kako ima namjeru iskopati i baciti par voćaka iz vrta, nekoliko šljiva. Veli..."hoćete si uzet kaj od toga?" Ja onako usput kažem da hoćemo. Sedmi je mjesec i ful je vruće ljeto. Gledam šljive i eventualno mi se sviđa jedna-ova. Sve druge su obične klasične mlade voćke, tanke, neinteresantne. Ova se račva u dva debla i ima dosta izbojaka nisko oko račvišta debala; i to starih i debljih izboja koji izgledaju kao dodatna debalca. Pa kažem, više onako, da ga ne odbijemo, ...ajmo izvadit ovu. Ali vruće je do boli i ne da mi se kopat usred ljeta. Uostalom, i tako će crknut, neću se previše truditi. Uzimam sjekiru i isiječem, doslovno, isiječem šljivin panj iz zemlje, skupa s komadom ilovače. I to prilično blizu deblu, ne pazeći na površinsko korijenje. I psujem cijelo vrijeme sve u 16. Kada je posao bio gotov, bacim to u vrt i idemo ručati. Šljiva, to jest ono što je od nje ostalo, sunča se u vrtu cijelo popodne. Nakon toga, odnesemo šljivu doma i usadimo u posudu u koju se inače sadi vodeno bilje u jezerima, šupljikavu mrežastu posudu. Kako je komadina ilovače velika, druguga supstrata niti ne stane. Dakle, sada imamo plastičnu posudu, hrgu čiste gline-ilovače i jedan panj. Kako se nisam nadao bilo čemu, a nije mi bilo niti stalo, taj panj je vrlo neredovito zalijevan i nikada gnojen. Usprkos svemu, veselo je rastao već te prve polovične sezone koja je startala izštemavanjem sjekirom iz tla.
Slijedeće sezone 2007. nije ništa više brige posvećeno našoj šljivi, na što je ona odgovarala i dalje snažnim, postojanim i sretnim rastom. Ove godine u ljeto, neposredno prije odlaska na more (kraj srpnja) sjetim se da bi mogao promijeniti supstrat šljivi u kutku vrta koja , iako raste prilično dobro, svako malo ima dehidrirane listove jer se komad blata u previše poroznoj posudi, kada i dobije vode dvaput tjedno, ljeti suši u par minuta. I presadim šljivu opet sredinom ljeta. Šljiva pauzira jedno mjesec dana, a onda, opet...sretni listovi i veseo rast. Ah da, za toga presađivanja korijen je opran na vrtu šmrkom ...do gola...sve. Usred ljeta!!!
I, kada se već pitate što se još jednoj šljivi može dogoditi u njenom naoko neinteresantnom životu...dogodi joj se ovo (vidi slike niže):

P.S. Svejedno!!! Ova šljiva jedno je od najzdravijih drva koja sam ikada imao. Snažno raste, zdravo tjera tone i tone novih izboja čitave sezone. Ovaj uvod zanimljiv mi je stoga što me čudi ta fantastična i uporna, tvrdoglava životna snaga.
A što je najbolje, od lošega početnog materijala kojega sam donio doma eto...tek tako... sviđa mi se sve više!!!
Sada su odrezani suvišni panjevi i deblo grubo obrađeno motornom pilom. Čitavu slijedeću sezonu pustiti ću drvo da tjera i napokon, počet ću je redovito prihranjivati. Mislim da će rezultat biti fantastičan. Ranu na deblu imam namjeru ostaviti čitavu sezonu da trune i suši se voljom prirode. Kasnije će biti samo malo dorađena. Konceptualno, napravio sam pilom točno ono što sam i želio. Sliku ovakvog drveta imam u glavi iz neke knjige. Također je bila nekakva stara voćka. Osnova je složena i meni se jako sviđa. Jedva čekam proljeće.
Nevjerojatno kako od ružnih pačića koji leže u blatu u dnu vrta pukne ljubav i otvori se vizija. Odjednom uskrsnu i postanu zanimljivi labudovi. Sada mi je ova šljiva jedno od najinteresantnijih drva za budućnost, i jedva čekam vidjeti zelene listove i cvjetove na njoj dolazećeg proljeća.

Volim našu šljivu. To je jedno fantastično drvo. Hvala Dudin tata na pozivu, roštilju i šljivi. Mislim da je vrijeme da šljiva postane ljubljena i pažena.